Što je "bulb forcing"?
Pospješivanje lukovica je vrlo zanimljiv proces kojim mi tjeramo lukovice da procvatu u nama željeno vrijeme. Mi zapravo prevarimo prirodne cikluse u biljci te one zbog toga procvatu u vrijeme u koje prirodno ne bi. Naravno to nije loše za lukovice sve dok se pravilno brinemo o njima. Možemo pospješiti vrste kojima treba hladnoća, hladni period, da bi procvale (stvorile generative organe). Taj proces se naziva vernalizacija. I najčešće se takve vrste upotrebljavaju, a to su nam zumbuli, narcise, tulipani, visibabe, presličice, irisi, kockavice, šafrani i mnoge druge vrste. Također, upotrebljavaju se vrste koje ne trebaju proći kroz hladni period, no njih ćemo spomenuti u nekom drugom blogu.
Na što obratiti pozornost pri odabiranju lukovica?
Ako bismo htjeli da nam lukovice procvatu moramo započeti ovaj postupak u pravo vrijeme. Mnogi profesionalni proizvođači započinju s pospješivanjem lukovica već u 10. mjesecu kako bi cvale u 12. ili 3.. Prije samog postupka moramo odlučiti koje vrste upotrijebiti i koju količinu. Same lukovice moraju biti zdrave. U trgovinama ih ima svakakvih i često su loše kvalitete pa moramo paziti koje ćemo odabrati. Lukovice ne bi smjele imati oštećenja po sebi ili ako ih pritisnete biti mekane, također ne smiju biti pljesnive. Plijesan se lako proširi po ostalim zdravim lukovicama. Po mogućnosti izaberite one koje su se već počele vegetativno dijeliti (lukovica kraj sebe ima male „bebe“), što može rezultirati s više cvjetnih stapki.
Moram li odmah posaditi lukovice?
Lukovice ne moramo posaditi odmah. Možemo ih skladištiti na nekom hladnom i tamnom mjestu i posaditi kada imamo vremena. Nema žurbe. Mogu biti u podrumu, garaži ili frižideru. Samo moramo pripaziti na temperaturu koja mora biti između 1 i 10 stupnjeva. Lukovice prije toga stavimo u vrećicu propusnu za zrak, npr. onu za krumpir ili neku kartonsku. Tako ćemo omogućiti protok zraka. Lukovice tako spremljene možemo ostaviti sve dok proces vernalizacije ne završi i posaditi nakon toga ili ih možemo odmah posaditi u željene tegle. No koliko taj proces vernalizacije traje? To značajno ovisi o vrsti. Proces može trajati od 10 dana pa sve do 100! U našem slučaju, s našim lukovicama trajat će od 3 do 4 mjeseca na temperaturi koju sam već spomenuo, a to je od 1 do 10 stupnjeva.
Sadanja lukovica
Ako smo odlučili lukovice posaditi odmah u tegle moramo izabrati pravilnu teglu. Tegla mora biti toliko duboka da ispod lukovice bude barem 5 cm prostora za rast korijenja. Ili može biti u nekoj nama lijepoj ukrasnoj posudi. Sada se postavlja pitanje s kakvim supstratom (zemljom) ćemo saditi?. Supstrat mora biti propustan, a to znači da voda slobodno prolazi iz njega. Možemo kupiti svakakve profesionalne supstrate ili napraviti svoj. Ako želimo napraviti svoj možemo ići jednostavnijim putem ili malo težim. Za jednostavniji kupimo vreću supstrata u specijaliziranoj trgovini za prodaju biljka i izmiješamo ga sa perlitom (perlit su sitne „granule“ koje pomažu u drenaži, a nastale su zagrijevanjem vulkanskog stakla na visokoj temperaturi).
Za teži, kupimo treset od mahovine, perlit i vermikulit (prirodni mineral koji zadržava vlagu) i sve lijepo izmiješamo (u postotcima 70:20:10), što je u pogledu financija i vremena jednom riječju stresno (barem za mene).
Nakon što smo nabavili supstrat napunimo teglicu (po mogućnosti s renažnim rupama) i lagano pritisnemo. Nakon toga lukovice također, lagano pritisnemo na površinu supstrata. Zašto lagano? E pa zato jer ako prejako pritisnemo supstrat i lukovicu zbog rasta korijenja će se lukovica nadići jer se korijenje teže probija. To ne želimo.
Naravno to nije sve. Postoje različite dubine kako se zapravo lukovice sade za cijeli taj postupak pospješivanja. Ako se radi o velikim lukovicama, npr. zumbulima, njihlagano pritisnemo, ako se radi o lukovicama narcisa, njih moramo posaditi na način da je polovica lukovice prekrivena supstratom, a ako se radi o malim lukovicama kao što su muskari, prekrijemo ih s oko 3 cm supstrata. Takve lijepo posađene lukovice stavimo u neki taman prostor na temperaturu od 1 do 10 stupnjeva i čekamo minimalno 3 mjeseca. Nakon toga možemo ih unijeti u kuću za onaj dašak proljeća.
A što s tulipanima? Lukovice tulipana su malo kompleksnije. One se moraju posaditi na poseban način. One su s jedne strane malo plosnatije. Taj plosnatiji dio lukovice moramo okrenuti prema stijenkama tegle. Na taj način stvara se bolji kompaktniji izgled (rast). One lukovice koje nismo posadili već držali u vrećici čitavih 3 mjeseca, izvadimo, posadimo i unesemo u kuću gdje će početi rasti ^^.
Što napraviti nakon cvatnje?
Nakon što lukovica ocvate ostaje nam samo par ne baš tako lijepih listova. Naravno možete baciti lukovicu ako želite (što je sasvim u redu) ili ih možete sačuvati i posaditi u vrt. No moramo to napraviti na specifičan način. Listovi koji ostaju nakoncvatnje moraju se prirodno posušiti (požutjeti). Zašto? Lukovica, kao i svi drugi embriofiti (kopnene biljke), stvaraju sebi hranu kroz listove putem fotosinteze. Tako biljka sebi skladišti tu „hranu“ u svoju lukovicu/podzemnu stabljiku kako bi tu energiju iskoristila za cvatnju druge sezone. Ako listove odrežemo odmah nakon cvatnje, kada su listovi još zeleni, riskiramo da do cvatnje niti ne dođe ili će cvatanja biti manja. Zato se moramo malo strpjeti i pričekati da lukovica odradi ono što trebao draditi. Nakon što listovi požute ili su požutjeli većim dijelom (pola ili više), možemo ih otkinuti, a lukovicu možemo posaditi u vrt (ako ga imamo, na dubinu dvostruko veću od lukovice) ili nekome pokloniti.
Riječnik nepoznatih riječi
-Vernalizacija: Period hladnoće koji moraju proći neke vrste biljka kako bi razvile
generativne organe.
-Generativni organi: Spolni organi kod biljaka. Cvijet, cvat, prašnici, tučak, plod,
lapovi, sjemenka…
-Embriofiti: Naziv za sve vrste kopnenih biljaka.
-Perlit: Lagani granulirani materijal koji poboljšava drenažu. Nastao umjetnim putem.
-Vermikulit: Prirodni mineral koji zadržava vlagu. Često se koristi za bolje klijanje
sjemena.