Svaki početak ima svoju priču, pa kako smo započeli mi? Koja je bila inspiracija za naš naziv? Mnogi od ljubitelja biljaka znaju da se u našem nazivu nalazi ime jedne interesantne i izdržiljve biljke, juke. Možda, se pitate zašto je ona toliko posebna da je naš naziv vezan baš uz nju.
Tijekom jedne posljepodnevne šetnje prirodom našao sam se u jednom malom šumarku gdje ljudi iz našeg susjedstva često bacaju razne stvari , od crijepa pa sve do kućnih biljaka. Odlučio sam stati i malo proučiti jer nečiji otpad je nekome blago. Cilj mi je bio da pronađemo neke glinene vaze ili bačene tegle no našao sam nešto bolje, cijelu hrpu iskopanih juka. No moje veselje je bilo kratkog vijeka jer smo ubrzo shvatili kako su biljke toliko oštećene da ih ne možemo iskoristiti.
Odlučio sam otići, no išli smo prekopati hrpu još jedanput, za svaki slučaj i vidi čuda, pronašao sam jednu malu juku u vrlo dobrom stanju. Kad smo došli kući odmah sam ju posadio. No uvijek se nešto desi i natjera te da zaboraviš na sve. Sudbina je htjela da se to desi i našoj maloj juci. Kako sam prije imao ljubimce patke, one su odlučile da je ta biljka vrlo zanimljiva i da bi ju bilo vrijedno “probati”. No nisam napravilo ništa drugo nego ju maknuo tamo malo sa strane. Kako je bilo ljeto, a to i vrlo kišovito i vjetrovito naša mala juka ubrzo se našla na podu bez tegle i bez supstarata u kojem bi rasla. Ono moje prvotno zanimanje je odavno otišlo i odlučili smo ju pustiti na mislost i nemilost prirodi, a priroda ju je baš odlučila provesti kroz prste.
Ubrzo smo otišli na ljetovanje da zaboravimo malo na vrućinu. Pitate se što se desilo sa malom jukom, eh, kako smo se žurili, samo sam ju stavio u neku posudu i otišao. Na dan našeg odlaska bilo je nevrijeme i tako je započelo iskušenje male juke. Na ljetovanju se ništa osobitog nije desilo osim što mi je kroz glavu koji put prošla misao: ”Sjećaš li se one juke?” Nakon dva tjedna došli smo kući I odmah sam odlučio vidjeti što je s njom…..Imao sam što vdjeti.
Njezina posuda bila je prepuna vode, a ona je bila cijela potopljena. Izlio sam vodu i stavio ju “sa strane”. Činilo mi se krivo no imao sam važnijih poslova. Kako sam bio mlađi, odlučio sam otići još malo na odmor prije početka studenstke godine. U tom periodu ljeto je počelo baš pokazivati svoju pravu stranu. U dva tjedna što nas nije bilo kod kuće, nije pala ni kap kiše, a kada smo napokon došli, naša juka je bila sva smežurana I imala je jedva dva mala listića na sebi.
Pa nakon svih tih nedaća i iskušenja odlučio sam ju napokon posaditi , reklo bi se “kak’ Bog zapovijeda”. I nakon svega toga pomislili biste da je priča za našu juku završena no tek je počela. Za par tjedna se ukorijenila i počela rasti u svoj svojoj veličanstvenosti.
Svaka priča ima neki početak pa tako i priča koju priča ova naša juka. U čast njezinoj izdržljivosti i snazi koju je pokazala odlučili smo se nazvati po njoj i svaki put se sjetiti kako je važno biti uporan i vjerovati u sebe čak i kad ti se čini da je sunce već odavno zašlo.
